Med je tokom cijele istorije bio korišten zbog svoje velike hranjive i ljekovite vrijednosti. Pored toga med se lahko vari, ima nisku kalorijsku vrijednost, brzo ulazi u krv, pomaže u izgradnji krvi, uništava bakterije...
Vitamini B1, B2, C, B6, B5 I B3, magnezijum, kalijum, kalcijum, natrijum-hlorid, sumpor, gvožđe, bakar, jod, cink, jesu neki od sastojaka meda.
U članku koji je pred vama upoznaćete se i sa mnogim drugim važnim aspektima proizvoda koji stvaraju pčele. Očigledno je da je med, koji pčele proizvode u mnogo većim količinama nego što im je potrebno, namijenjen i čovjeku.
Liječenje medom
Med je slatka, sirupasta, aromatična materija, specifičnog mirisa i ukusa koju proizvode pčele nakon prerade nektara i polena ili drugih slatkih sokova biljaka. Medom se ne mogu nazvati proizvodi nastali prehranom pčela niti proizvodi koji sadrže više od 22% vode i 5% saharoze. Med može biti nektarski, medljični i mještovit, sve u zavisnosti od prirode materijala od kojeg je dobiven.
Nektarski med se dobija od nektara cvijetnih biljaka. Nektar se miješa sa fermentima pčele, a nakon toga se nosi u voštane ćelije saća. Nektar je sladak, aromatičan sok koji se luči iz mednih cvjetova. Da bi pčele sakupile 1kg meda one moraju obraditi 3kg nektara, preletjeti 140.000 km, posjetiti najmanje 1.600.000 cvjetova od bagrema ili 6.000.000 cvjetova djeteline.
Medljični med. Medljika je sladunjava tečnost koja se luči po površini nekih biljaka (bor, bukva, vrba, klen itd.) od strane insekata koji se hrane sokovima lišća. Insekti zabijaju svoje jezike u zeleni list, sok ulazi u njihov probani kanal i miješa se sa fermentima. Višak progutanog soka insekti vraćaju na list biljke u vidu bistre prozirne kapljice. Medljični med je obično zelene boje. Zbog visokog sadržaja mikro elemenata u njemu, pogodan je za anemične bolesnike.
Najsigurniji metodi za raspoznavanje nektarskog od medljičnog meda su alkoholna proba i proba pomoću krečne vode.
Porijeklo meda, u odnosu na biljnu vrstu od koje potiču, iskusni pčelari i dobri poznavaoci meda mogu da odrede na osnovu organoleptičkih osobina: konzistencije, boje, mirisa i arome. Pouzdano se može prepoznati porijeklo meda analizom cvijetnog praha koji se uvijek, u manjoj ili većoj mjeri, nalazi u medu. Osobine meda kao što su boja i aroma mogu varirati zavisno od tipa zemljišta, vremenskih i ekoloških uslova, a i godine proizvodnje. Med ni poslije višegodišnjeg čuvanja ne gubi svoje bitne osobine, ali aromatične materije isparavaju i zbog toga je stari med slabije aromatičan, bez obzira na jačinu arome i vrijeme proizvodnje.
Bagremov med je blijedožućkasto - zelenkaste boje. Ima blag i prijatan ukus, veoma sporo kristališe u vidu sitnih zrnaca i tada dobija mliječno blijedu boju.
Lipov med ima prijatan miris lipe. Žut je, brzo se kristališe u sitna zrnca, ima izražena antibakterijska svojstva.
Suncokretov med je zlatnožut. Opor je i vrlo brzo se kristališe.
Med pitomog kestena je taman, pomalo gorak. Kristališe u krupna zrna. U narodnoj medicini se koristi kod oboljenja želudca i crijeva, kao i kod oboljenja bubrega. Ima visok sadržaj polena i mineralnih materija.
Od davnina se pridaje velika važnost medu i pčelinjim proizvodima. U tradicionalnoj kineskoj medicini proizvodi pčela su se koristili za uspostavljanje funkcije jetre, neutralizaciju otrova, smanjenje boli, ali i kao dodatak toplim napitcima za ublažavanje kašlja ili upale grla. Ljekari u staroj Grčkoj koristili su ga kao osnovu za meleme kod kožnih oboljenja. Važnost meda u ishrani čovjeka je neprikosnovena i već dugo godina se koristi u liječenju i prevenciji mnogih bolesti.
Med sadrži važne antioksidanse koji eliminišu slobodne radikale, djeluju antiinflamatirno, pojačava imunitet organizma prema različitim infekcijama, a postoje i naučni dokazi da polen iz nefiltriranog meda i saća može da ima efekat desenzibilizacije kod astme i polenske groznice.
Med djeluje i kao antiiritant, pa se koristi u kremama za bebe i proizvodima namijenjenim osjetljivoj koži. Njegova blaga antiseptička svojstva čine ga odličnim sredstvom da se smanje upale. S obzirom da je hidroskopan (vezuje vlagu iz vazduha) pomaže da rane brže zarastu i da ne ostanu ožiljci od rana i opekotina.
Najsigurniji metodi za raspoznavanje nektarskog od medljičnog meda su alkoholna proba i proba pomoću krečne vode.
Porijeklo meda, u odnosu na biljnu vrstu od koje potiču, iskusni pčelari i dobri poznavaoci meda mogu da odrede na osnovu organoleptičkih osobina: konzistencije, boje, mirisa i arome. Pouzdano se može prepoznati porijeklo meda analizom cvijetnog praha koji se uvijek, u manjoj ili većoj mjeri, nalazi u medu. Osobine meda kao što su boja i aroma mogu varirati zavisno od tipa zemljišta, vremenskih i ekoloških uslova, a i godine proizvodnje. Med ni poslije višegodišnjeg čuvanja ne gubi svoje bitne osobine, ali aromatične materije isparavaju i zbog toga je stari med slabije aromatičan, bez obzira na jačinu arome i vrijeme proizvodnje.
Bagremov med je blijedožućkasto - zelenkaste boje. Ima blag i prijatan ukus, veoma sporo kristališe u vidu sitnih zrnaca i tada dobija mliječno blijedu boju.
Lipov med ima prijatan miris lipe. Žut je, brzo se kristališe u sitna zrnca, ima izražena antibakterijska svojstva.
Suncokretov med je zlatnožut. Opor je i vrlo brzo se kristališe.
Med pitomog kestena je taman, pomalo gorak. Kristališe u krupna zrna. U narodnoj medicini se koristi kod oboljenja želudca i crijeva, kao i kod oboljenja bubrega. Ima visok sadržaj polena i mineralnih materija.
Od davnina se pridaje velika važnost medu i pčelinjim proizvodima. U tradicionalnoj kineskoj medicini proizvodi pčela su se koristili za uspostavljanje funkcije jetre, neutralizaciju otrova, smanjenje boli, ali i kao dodatak toplim napitcima za ublažavanje kašlja ili upale grla. Ljekari u staroj Grčkoj koristili su ga kao osnovu za meleme kod kožnih oboljenja. Važnost meda u ishrani čovjeka je neprikosnovena i već dugo godina se koristi u liječenju i prevenciji mnogih bolesti.
Med sadrži važne antioksidanse koji eliminišu slobodne radikale, djeluju antiinflamatirno, pojačava imunitet organizma prema različitim infekcijama, a postoje i naučni dokazi da polen iz nefiltriranog meda i saća može da ima efekat desenzibilizacije kod astme i polenske groznice.
Med djeluje i kao antiiritant, pa se koristi u kremama za bebe i proizvodima namijenjenim osjetljivoj koži. Njegova blaga antiseptička svojstva čine ga odličnim sredstvom da se smanje upale. S obzirom da je hidroskopan (vezuje vlagu iz vazduha) pomaže da rane brže zarastu i da ne ostanu ožiljci od rana i opekotina.
Hemijski sastav meda
Med sadrži:
- ugljene hidrate (glavni predstavnici su monosaharidi-fruktoza i glukoza) do 85%
- mineralne materije (aluminij, bor, vanadijum, željezo, bakar, magnezij,...)
- fermenti (enzimi) - oni su bjelančevinaste prirode i regulišu biohemijske procese u organizmu
- organske kiseline (jabučna, mliječna, vinska, ćilibarna, buterna,...)
- vitamini
- bjelančevine i azotne materije
Biološka vrijednost meda
Med je koncentrovana punovrijedna biološka hrana koja sadrži preko 300 za ljudski organizam neophodnih materija (minerali, vitamini, hormoni, fermenti i dr). Šećeri u medu imaju niz prednosti u odnosu na fabrički šećer koji se smatra neprijateljem broj jedan modernog čovječanstva. Kao preventiva za brojne bolesti srca i krvnih sudova uzrokovanih holesterolom preporučuje se zamjena fabričkog šećera medom. Bjelančevine koje sadrži med igraju ulogu konstruktivnih materija u organizmu i učestvuju u stvaranju hormona i enzima. Fermenti koji se nalaze u medu pomažu procese varenja u organizmu, sekretornu funkciju želudca i crijeva. Kada se koristi kao hrana, med se u organizmu iskorištava 100%. Pomoću meda mogu se konzervirati kompoti, voće, džemovi, sokovi itd.
Veliki je značaj meda za normalan razvoj dječijeg organizma. Savremene hemijske i biološke analize meda pokazuju da povoljna kombinacija hranjivih materija u njemu ne opterećuje i ne angažuje probavni sistem dječijeg organizma. Za djecu med predstavlja gotovu hranu koja se 100% iskorištava u organizmu i uključuje u njegove životne funkcije. Med se brzo resorbuje u tankom crijevu i sprječava alkoholnu fermentaciju, njegove slobodne kiseline potpomažu iskorištavanje masnoća i potrošnju kalcija.
Med poboljšava varenje, uništava patogenu floru crijeva, povećava hemoglobin, izbacuje crijevne parazite, prekida povraćanje, liječi zatvor itd. Neki pedijatri preporučuju zaslađivanje mlijeka medom kako bi se vratili vrijedni sastojci mlijeka koji su izgubljeni zbog visoke temperature kuhanja. Poznato je da se nakon uzimanja meda javlja osjećaj krepkosti, nestaje umor i pojaljuje se želja za fizičkom aktivnošću.
Redovno konzumiranje meda povećava imunobiološku reaktivnost organizma i čini ga otpornim na infekcije, normalizuje hematopoezu, te obezbjeđuje dug život.
Propolis djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica, a rana istraživanja pokazuju i njegova dobra svojstva protiv zraćenja, te protiv kancerogena i protivtumorska dejstva. Propolis se može terapijski primjenjivati oralno (u vidu praška, tableta, vodene alhokolne emulzije itd); unošenjem putem ultra zvuka; aerosolnih metoda; termalnih inhalacija; spoljašne primjene (u vidu mehlema, masti, vodenih rastvora itd).
U poređenju sa drugim preparatima, preimućstvo propolisa je u tome što je potpuno bezopasan za organizam i što se može upotrebljavati kako u kombinaciji sa drugim lijekovima, tako i samostalno.
Upotreba propolisa kao i drugih pčelinjih proizvoda u humanoj medicini sprovodi se pod kontrolom i uz savjet ljekara zbog mogućih alergijskih reakcija.
Veliki je značaj meda za normalan razvoj dječijeg organizma. Savremene hemijske i biološke analize meda pokazuju da povoljna kombinacija hranjivih materija u njemu ne opterećuje i ne angažuje probavni sistem dječijeg organizma. Za djecu med predstavlja gotovu hranu koja se 100% iskorištava u organizmu i uključuje u njegove životne funkcije. Med se brzo resorbuje u tankom crijevu i sprječava alkoholnu fermentaciju, njegove slobodne kiseline potpomažu iskorištavanje masnoća i potrošnju kalcija.
Med poboljšava varenje, uništava patogenu floru crijeva, povećava hemoglobin, izbacuje crijevne parazite, prekida povraćanje, liječi zatvor itd. Neki pedijatri preporučuju zaslađivanje mlijeka medom kako bi se vratili vrijedni sastojci mlijeka koji su izgubljeni zbog visoke temperature kuhanja. Poznato je da se nakon uzimanja meda javlja osjećaj krepkosti, nestaje umor i pojaljuje se želja za fizičkom aktivnošću.
Redovno konzumiranje meda povećava imunobiološku reaktivnost organizma i čini ga otpornim na infekcije, normalizuje hematopoezu, te obezbjeđuje dug život.
Propolis
Propolis je ljekovit proizvod pčela radilica. Ima prijatan miris pupoljka, meda i voska, ljepljiv je iako se čuva duže, tamni. U hladnoj sredini se pretvara u tvrdu, lomljivu materiju. Propolis ima složen hemijski sastav tj. sadrži oko 55% biljnih smola, 30% voska, 10% etarskih ulja i 5% polena itd.Propolis djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica, a rana istraživanja pokazuju i njegova dobra svojstva protiv zraćenja, te protiv kancerogena i protivtumorska dejstva. Propolis se može terapijski primjenjivati oralno (u vidu praška, tableta, vodene alhokolne emulzije itd); unošenjem putem ultra zvuka; aerosolnih metoda; termalnih inhalacija; spoljašne primjene (u vidu mehlema, masti, vodenih rastvora itd).
U poređenju sa drugim preparatima, preimućstvo propolisa je u tome što je potpuno bezopasan za organizam i što se može upotrebljavati kako u kombinaciji sa drugim lijekovima, tako i samostalno.
Upotreba propolisa kao i drugih pčelinjih proizvoda u humanoj medicini sprovodi se pod kontrolom i uz savjet ljekara zbog mogućih alergijskih reakcija.
Med u saću
Med u saću je pčelinji proizvod. Sastoji se od ćelija saća - prirodnog pčelinjeg voska i zrelog meda. Kao sredstvo za prevenciju kod polenske kihavice upotrebljava se kocka meda u saću 2x2 cm, žvakanjem 4-6 puta u toku dana. Osim toga, med u saću podstiče lučenje pljuvačke i želudčanog soka, čuva desni, čisti zube od kamenca i naslaga (posebno kod pušača). Djeluje blagotvorno na razmjenu materija u organizmu, reguliše rad krvotoka i mišića. Vosak se stvara u specijalnim žlijezdama pčela radilica. Boja je varijabilna (žut ili bijel), ovisno od količine propolisa i vrste polena koje sadrži. Ima prijatan, specifičan miris. U farmaciji se koristi vosak koji se dobije od saća nakon vcrcanja meda. Saće se topi u kipućoj vodi i vosak ispliva na površinu. Kada se ohladi i stvrdne ponovo se topi i lije u kalupe. Nakon toga spreman je za upotrebu. Upotrebljava se u medicini, farmaciji, kozmetici i parfimeriji. Ima omekšavajuća i protivupalna svojstva.
Od davnina se vosak upotrebljava za liječenje rana i kožnih bolesti. Ulazi u sastav mnogih melema i masti, a u kozmetici se upotrebljava za spravljanje krema i masti.
Matična mliječ
Matičnu mliječ proizvode mlade pčele od 6-14 dana starosti. Postoje dvije vrste mliječi; matična i pčelinja. Matična mliječ sadrći mnogo više šećera, lipida od matične mliječi, te vodo-rastvorljivih materija, dok pčelinja mliječ sadrži više proteina.
Matična mliječ je visoko hranjiva materija, lako prihvatljiva za organizam koja sadrži elemente potrebne za normalnu egzistenciju organizma. Mnoga istraživanja su dokazala antimikrobna, antiprotozojna i antivirusna svojstva matičnog mliječa. Dokazano je i da utiče na razmjenu materija, regulaciju centralnog nervnog sistema i disanje tkiva, povećava radnu sposobnost, smanjuje umor i malaksalost, povećava masu tijela, ubrzava rastenje, poboljšava pamćenje, proširuje krvne sudove, reguliše krvni pritisak, normalizuje razmjenu masti i tako sprječava nastanak arteroskleroze. U terapijske svrhe matična mliječ se najčešće upotrijebljava oralno, zatim u vidu ubrizgavanja (injekcijski potkožno ili mišićno) i spoljno tj. lokalne aplikacije u kombinaciji sa medom.
Polen (cvijetni prah)
Već duže vrijeme su poznata ljekovita svojstva polena koji pčele skupljaju sa procvjetalih biljaka, obrađuju nektarom i sopstvenim izlućevinama i skladište u voštanim ćelijama saća kao nezamjenjivu hranu za pčelinje društvo. Različite sorte polena posjeduju različita svojstva: polen od bagrema djeluje sedativno; od kestena poboljšava cirkulaciju krvi; od maslačka poboljšava funkciju bubrega i mokraćnih kanala; od jabuke ima opšte pojačavajuće dejstvo; od kupine tonizirajuće itd.
Liječenjem polenom se preporučuje kod raznih oboljenja tankog i debelog crijeva; oboljenja srca i krvnih sudova; anemije i edemične gušavosti; dijabetesa itd.
Davanjem tri puta dnevno po kafenu kašiku polenovog praha poslije zabrane alkohola skraćuje se "apstinencijalni sindrom" alkoholičara na 2-3 dana, dok kod uobičajenog načina liječenja ovaj sindrom traje nedjelju dana.
U terapijske svrhe polen se najčešće upotrebljava oralno i u vidu spoljne primjene (najčešće vodeni ili alkoholni ekstrakti za spravljenje krema).
Primjena cvijetnog praha - polena je kontraindicirana kod svih vrsta polenskih alergija. Treba biti naročito oprezan pri upotrebi polena kod osoba koje su preosjetljive na ostale pčelinje proizvode, te je preporučljivo da se terapija polenom sprovodi pod kontrolom ljekara. Blagovremenim korišćenjem meda u saću može se desenzibilisati organizam prema polenu.
Pčelinji otrov
Kao pomoć u otklanjanju i liječenju raznih oboljenja često se koristi pčelinji otrov koji podrazumijeva nanošenje pčelinjeg otrova koristeći ujed žive. To se tradicionalno koristilo još u staroj kineskoj medicini u otklanjanju bolnih stanja i liječenju hroničnih upalnih bolesti kao što je reumatski artritis.
Pčelinji otrov se sastoji od brojnih aktivnih sastojaka kao što su enzimi i proteini koji imaju protivupalna i protivartrotična svojstva tako što vjerovatno modificira funkcionisanje imunog sistema. Takođe postoje dokazi koji sugerišu da pčelinji otrov ima analgetska svojstva. Pčelinji otrov može pomoći izlječenje nervnih poremećaja jer je otkriveno da olakšava obnavljanje nervnih oštećenja i pomaže uspostavljanje pokretljivosti. U tom smislu je pčelinji otrov testiran u otklanjanju mišićnih bolova, išijasa u bolova u nervima. Dodatno svojstvo pčelinjeg otrova je njegova sposobnost da uništi kancerogene stanice i inhibira rast tumora.
U terapiji pčelinji otrov se koristi za otklanjanje simptoma koji su u vezi sa multiplom sklerozom. Osnovni aktivni sastojak pčelinjeg otrova je melitin, moćna anti-upalna supstanca za koju se kaže da je 100 puta efikasnija od hidrokortizona. Melitin može stimulisati nadbubrežnu žlijezdu na proizvodnju kortizola koji pomaže u prirodnom procesu izlječenja tijela. Postoje pak neke mjere predostrožnosti kojih se treba pridržavati prije nego što se odluči koristiti terapija pčelinjim otrovom. To može uzrokovati ozbiljne alergijske reakcije koje mogu dovesti do anafilaktičkog (alergijskog) šoka i smrti. Stoga je neophodno prvo utvrditi da li je osoba alergična na otrov. To se čini tako što se osobi ubrizga mala količina otrova u kožu da bi se utvrdilo hoće li se pojaviti alergijska reakcija u određenom vremenskom intervalu. Ukoliko se ne pojavi, onda se broj pčelinjih uboda koji se daju kao lijek postepeno uvećava tokom određenog vremena koji zavisi od prirode i težine bolesti.
Iako postoje neki slučajevi koji potvrđuju efikasnost terapije pčelinjim otrovom, ipak mali broj istih kao i različiti rezultati te terapije, ukazuju na potrebu daljnih studija ove vrste terapije prije nego što se ona uvede u klasični medicinski tretman.
Pčelinji otrov se sastoji od brojnih aktivnih sastojaka kao što su enzimi i proteini koji imaju protivupalna i protivartrotična svojstva tako što vjerovatno modificira funkcionisanje imunog sistema. Takođe postoje dokazi koji sugerišu da pčelinji otrov ima analgetska svojstva. Pčelinji otrov može pomoći izlječenje nervnih poremećaja jer je otkriveno da olakšava obnavljanje nervnih oštećenja i pomaže uspostavljanje pokretljivosti. U tom smislu je pčelinji otrov testiran u otklanjanju mišićnih bolova, išijasa u bolova u nervima. Dodatno svojstvo pčelinjeg otrova je njegova sposobnost da uništi kancerogene stanice i inhibira rast tumora.
U terapiji pčelinji otrov se koristi za otklanjanje simptoma koji su u vezi sa multiplom sklerozom. Osnovni aktivni sastojak pčelinjeg otrova je melitin, moćna anti-upalna supstanca za koju se kaže da je 100 puta efikasnija od hidrokortizona. Melitin može stimulisati nadbubrežnu žlijezdu na proizvodnju kortizola koji pomaže u prirodnom procesu izlječenja tijela. Postoje pak neke mjere predostrožnosti kojih se treba pridržavati prije nego što se odluči koristiti terapija pčelinjim otrovom. To može uzrokovati ozbiljne alergijske reakcije koje mogu dovesti do anafilaktičkog (alergijskog) šoka i smrti. Stoga je neophodno prvo utvrditi da li je osoba alergična na otrov. To se čini tako što se osobi ubrizga mala količina otrova u kožu da bi se utvrdilo hoće li se pojaviti alergijska reakcija u određenom vremenskom intervalu. Ukoliko se ne pojavi, onda se broj pčelinjih uboda koji se daju kao lijek postepeno uvećava tokom određenog vremena koji zavisi od prirode i težine bolesti.
Iako postoje neki slučajevi koji potvrđuju efikasnost terapije pčelinjim otrovom, ipak mali broj istih kao i različiti rezultati te terapije, ukazuju na potrebu daljnih studija ove vrste terapije prije nego što se ona uvede u klasični medicinski tretman.
Liječenje medom i pčelinjim proizvodima
Reviewed by Pčelarstvo
on
prosinca 08, 2017
Rating:
Reviewed by Pčelarstvo
on
prosinca 08, 2017
Rating:
Nema komentara: