Pčelinje grinje

Dvije pčelinje grinje naročito zabrinjavaju današnje pčelare: Acarapis woodii ili akarinska grinja i Varroa destructor, grinja koja uzrokuje goleme probleme pčelama medaricama.

Održavanje snažne pčelinje zajednice i redovito pregledavanje ključno je u suzbijanju i borbi protiv pošasti grinja.

Acarapis woodii

Mikroskopska akarinska grinja ulazi u dišni sustav pčele (trahealni sustav), tamo se umnožava i pčeli otežava disanje. Hrani se krvlju domaćina. Ova bolest ne može ubiti cijelu zajednicu za godinu dana; ova pošast ostaje u pčelinjoj zajednici više godina. Same grinje uzrokuju vrlo mala oštećenja, ali u kombinaciji s drugim bolestima ili lošim pčelinjim sezonama, ili s oboje, uzrokovano lošim okolišnim uvjetima, ove grinje mogu naposljetku oslabiti zahvaćenu zajednicu tako da ona na kraju ugiba.

Akarinska grinja prisutna je u gotovo svim pčelarskim zemljama u svijetu, iako naročito velik problem predstavlja u SAD-u. Ne postoje pouzdane metode dijagnosticiranja ove grinje u polju, i teško je ovu pošast otkriti dovoljno rano da bi se poduzela učinkovita akcija. Trenutni tretmani oslanjaju se na korištenje kristala mentola i tretmana pripravkom od ulja majčine dušice u bazi od gela. Paketići toga pripravka obično se stavljaju u košnicu, no zatreba li, savjet o ovom tretmanu može se dobiti od proizvodnih pčelarskih tvrtki i od inspektora za pčelinje bolesti. Liječenje se mora okončati mjesec dana prije prvog dotoka nektara kako bi se izbjeglo kontaminiranje meda i voska za tržište.

Nametnička grinja iz reda Acari pričvršćena za pčelinje dlačice

Varroa destructor

Ova raorna grinja prešla je sa istočnjačkih pčela medarica, koje ju mogu podnijeti, na zapadnjačku pčelu medaricu koja to ne može. Ima golem učinak na pčelarstvo. Ova grinja probija pčelinju kožicu i siše njenu krv. To pridonosi i ulasku drugih ''pozadinskih'' patogenih organizama te uzrokuje virusnu bolest. To dalje ukazuje na odnos s drugim sindromima kao što je CCD koji može izazvati nagli gubitak zajednice kroz nestanak pčela radilica, a može biti povezan i s nozemozom i PMS-om, što uzrokuje cijeli niz nenormalnih simptoma na leglu sličnih AFB-u i EFB-u.

To je ključni dio godišnjeg pčelarskog plana upravljanja. Liječenje i kontrola Varroe destructor je područje istraživanja koje se neprestano razvija, no zapravo se patentirano liječenje varooze miticidnim trakama ili pastilama mora primjeniti u proljeće ujesen. To se uvijek može nabaviti od proizvodnih tvrtki, a može biti na kemijskoj i organskoj bazi. Uzgoj određenih higijenskih i ostalih obilježja u pčela neprestani je proces i možda će u budućnosti biti dostupne pčele koje će moći podnositi varaoozu.

U košnicu se može staviti specijalno impregnirana ljepljiva daska za hvatanje grinja Varroe koje na nju padaju. Uklanjanje trutovskog legla iz košnice također može pomoći budući da ličinke truta privlače grinje Varroe.

Doznajte nešto o najnovijim tretmanima u lokalnoj pčelarskoj udruzi ili od pčelarskog inspektora za bolesti i liječite svoje pčele kad to rade i ostali pčelari u vašem kraju. Usuglašena akcija u susjedstvu doista pomaže i suzbija ponovnu invaziju grinja iz susjednih pčelinjih zajendica.

Grinja Varroe pričvršćena za pčelu iz koje siše krv.

Grinje Varroe uglavnom se lako vide na ličinkama, što ukazuje na pošast.

Tropilaelaps clarae

Još jedna potencijalno razorna grinja nije tako daleko. Tropilaelaps clarae postoji na Dalekom istoku i ima sličan učinak, ali ne u fizičkom obliku, kao i Varroa. Ove grinje su crvenkastosmeđe i veličine 1x0,6 mm. Pčelari bi trebali pripaziti na njezinu pojavu u svojim košnicama.