Bolesti odraslih pčela

Bolesti odraslih pčela mogu biti jednako zbunjujuće za neiskusno oko kao i bolesti legla, a mogu biti i jednako smrtonosne ako se ne liječe, stoga uvijek morate promptno reagirati.

Mnogi problemi i sindromi odraslih pčela, prije nego oni što zahvaćaju ličinke, čini se da su povezani s različitim uzročnicima bolesti. Važno je dobiti dobar savjet od iskusnog pčelara ili pčelarskog inspektora ako niste sigurni je li nešto krenulo po zlu.

Uginule pčele se pregledavaju u pčelarskom laboratoriju da bi se vidjelo jesu li prijenosnici spora nametnika Nosema.

Parazitske bolesti

Postoji nekoliko parazita, ili nametnika, koji mogu zahvatiti pčele, a svi uzrokuju probleme koji se šire cijelom pčelinjom zajednicom. Nosema apis je mali jednostanični nametnik, danas se smatra da je gljivica, koji uzrokuje rasprostranjenu bolest kod medonosnih pčela. Pojedu li pčele spore, one klijaju i napadaju stijenku crijeva gdje se umnožavaju i zatim prelaze u izmet. Zaražene pčele ne žive dugo koliko i zdrave pčele, a kod matica dolazi do oštećenja reproduktivnih organa. Brojnost pčelinje populacije može znatno opasti ako su zaražene N. apis. Proljeće je najopasnije doba, dok bolesne pčele ugibaju i razvija se novo zdravo leglo. Kad je razina ovog nametnika niska, pčelinja zajednica izgleda normalno.

Nosema ceranae je nametnik koji je vjerovatno prešao sa azijske pčele, Apis cerana, na europsku pčelu. U europskim košnicama došlo je do golemih gubitaka pčelinjih zajednica oko 2004. godine i upravo je tada u Europi otkrivena N. ceranae za koju se prethodno mislilo da je ograničena samo na košnice na istoku. 

Slijed događaja naveo je pčelare i znanstvenike na to da povežu pojavu N. ceranae s bolešću kolapsa pčelinje zajednice, masovnim i iznenadnim pomorom pčela medarica. Ta bolest može uzrokovati ozbiljne i brze gubitke pčelinjih zajednica. Nema vanjskih znakova nozemoze osim smanjivanja zajendice i, u ekstremnim slučajevima, potpunog nestanka svih odraslih pčela. Dizenterija pridonosi širenju nozemoze, ali to nije simptom ove bolesti. U nekim je zemljama dopušteno korištenje kemijskog sredstva Fumidil B (fumagillin) koji se može koristiti u šećernom sirupu za prihranjivanje pčela. Nastavljaju se istraživanja o njegovoj učinkovitosti jer je i u ovom slučaju u gospodarenju košnicom najbolje preventivno liječenje s ciljem stvaranja snažnih pčelinjih zajednica.

Dizenterija

Ova je bolest simptom problema s probavom - možda skupljanja previše vode u rektumu. To može biti uzrokovano lošom hranom ili drugim prehranbenim činbenicima i može se prepoznati po velikoj količini izmeta na košnici. 

Virusne bolesti

One nose razne egzotične nazive, primjerice crni virus matične ćelije, filamentozni virus i pčelinji virus Y, a na pčelama se može uočiti nekoliko simptoma, od kojih se većina pojavljuje zajedno. Ti znakovi uključuju puzanje pčela oko ulaza u  košnicu ili na poletaljci u poluiscrpljenom stanju i očito je da ne mogu letjeti; pčele izgledaju crno i prljavo; i pčele s izduženim zatkom. Tim pčelama može biti zabranjen ulaz u košnicu.

Poznato je da su pčelinji virusi povezani s nametničkim bolestima kao što su Nosema apis, a možda infekcije Nosema ceranae mogu  pridonijeti njihovim štetnim učincima i možda uzrokuju, ili pridonose, bolesti kolapsa pčelinje zajednice i sindroma nametničke grinje (PMS). 

Kolaps pčelinje zajednice (CCD) 

Ova misteriozna bolest pogađa stotine tisuća pčelinjih zajednica diljem svijeta. Iako su istraživanja u toku, još uvijek nema riješenja. Mogući uzroci uključuju pothranjenost, klimatske promjene, pesticide, nametnike, pčelarske postupke i ograničenu gensku bazu.

Znakovi upozorenja su da u zahvaćenoj košnici ima peluda, meda i nešto mladih u leglu, ali odrasle pčele ne staju.

Pčelar iz Europe drži uginule pčele medarice (Apis mellifera) koje potjeću iz košnice zahvaćene kolapsom pčelinje zajednice (CCD)

Odsutnost odraslih pčela u košnici tipičan je simptopm CCD-a.

Prisutnost lažnih matica ukazuje da je matica uginula.