Vrste pčela

U ovom članku predstavljena je pčela medarica, Apis mellifera, i njezine različite podvrste koje postoje u cijelom svijetu. Ove pčele su naš glavni izvor meda i voska.

Pčele medarice ili medonosne pčele pripadaju jednom od najvećih redova kukaca, Hymenoptera (opnokrilci), a taj naziv označava da imaju prozirna krila. Tom redu pripadaju ose biljarice, pčele, mravi i ose. Kako bi opstali, svi žive i rade u skupinama, što znači da su do određenog stupnja "društvena" stvorenja.

Ogranak "pčela", ili porodica Apidae obuhvaća Apinae (pčele medarice), Bombinae (bumbari) i Meliponinae (pčele bez žalca); sve su one imale različitu evolucijsku prošlost. Prve koje su postale društvene vjerovatno su pčele bez žalca.

Izvan Afrike

Nakon opsežnih istraživanja podrijetla ove vrste i kretanja uvedenih populacija, uključujući i afričkog "ubojicu" u Novi svijet, znanstvenici danas smatraju da sve živuće pčele medarice imaju zajedničkog pretka u Africi. Afričke pčele su hibridna podvrsta Apis mellifera koje su eksperimentalno uzgojene i nasumice otpuštene te su se raširile objema Amerikama. 

Pčele su se postupno raširile i u Evropu u najmanje dvije drevne migracije te su tako nastale dvije evropske populacije koje su geografski bliske, ali genetski potpuno različite. Da bi istražili kretanje pčelinjih populacija, znanstvenici koriste jednostavne varijacije u DNA koje se nazivaju SNP markeri (jednostruki nukleotidni polimorfizmi). Prijašnje studije oslanjale su se na nekoliko markera, no danas istraživaći mogu koristiti najnoviji sekvencirani genom pčele medarice za lociranje i uspoređivanje 1136 markera, što pruža takve pojedinosti koje se nikad prije nisu mogle saznati. 

Rod Apis je sastavljen od deset vrsta, od kojih je devet ograničeno na Aziju. Deseta je vrsta, A. mellifera, izuzetak  - raspostranjena je u subsaharskoj Africi, srednjoj Aziji i mnogim dijelovima sjeverne Europe te obuhvaća više od dvadeset različitih geografskih podvrsta.

Uzgoj pčela radi meda

Pčele medarice koje se najčešće uzgajaju komercijalno i hobistički, podvrsta su europske medarice. Europska medarica (Apis mellifera) uvedena je i u ostatak svijeta. Proizvode puno meda i koriste se za oprašivanje usjeva.

Talijanske pčele 

Talijanske pčele ( A. mellifera ligustica) najomiljenije su podvrste. One su jarko žute ili narančaste, prično blagog temperamenta, dobro prezimljuju i brzo se oporavljaju u proljeće. Međutim, da bi se prehranile, vrlo su spremne pokrasti med drugim pčelinjim zajednicama i zimi iscrpljuju svoje zalihe.

Talijanska pčela se pripija uz okvir. Ova pčela je podvrsta Apis mellifera. Budući da su navikle na toplije podneblje, teško podnose vjetrovite uvjete i potrebno im je više hrane da bi to nadoknadile.

Kranjske pčele 

Kranjske pčele (A. mellifera carnica) potječu iz srednje Evrope, a boje su sive ili smeđe. Vrlo su blage, dobro čuvaju hranu zimi i brzo se oporavljaju u proljeće. Međutim, ova vrsta pčela sklona je čestom rojenju i sporije gradi saće nego talijanska pčela.

Sjevernoevropske crne pčele

(A. mellifera mellifera) razvile su se u sjevernoj Evropi. Većina pčela u istočnom dijelu Velike Britanije pripada ovoj podvrsti - ili je tako bilo prije. Još od vremena velikih migracija pčela, što je rezultiralo hibridizacijom, nekoliko medarica u sjevernoj Europi još uvijek pokazuje sve oblike čistog podrijetla, a nastale mješavine podvrsta mogu se razlikovati temperamentom, od blagih do žestokih.

Iberske pčele

Iberske pčele (A. melliefra iberica) europske su podvrste koje mogu opstati u vrlo sušnim uvjetima. Ova španjolska pčela je crna kao ugljen, proizvodi puno meda naizgled ni iz čega te napada pčelare bez upozorenja. Najmanje 24 sata nakon bilo kakvog uznemiravanja pčelinje zajednice stražarice se raspoređuju za napad svega što može izgledati kao opasnost.

Azijske pčele

Azijske pčele (Apis cerana) povrsta je udomaćena u azijskim zemljama, uključujući Indiju, Pakistan, Burmu i Tajland. Manje su sklone rojenju od divljih pčela, a često žive u šupljinama u ljudskim nastambama ili umjetnim košnicama.

Afrikanizirane pčele

(Apis mellifera scutellata) podvrste su Apis mellifera koje su prvi put križane u Brazilu, a zatim su se raspostranile Srednjom i Južnom Amerikom. Vrlo su agresivne i poznate su kao pčele ubojice zato što akumulirani otrov stotinu takvih pčela može ubiti živo biće. 

Bumbar (rod Bombus) srodnik je pčele medarice; stvara male zajednice, hrani se nektarom, a svoje mlade hrani peludom. Radi rijedak i vodenast med, ali u malim količinama.

Pčela kopačica (rod Andrena) ovdje je prikazana na vratiću, gnijezda podiže na pjeskovitim stazama i otuda joj naziv. Ove pčele su tanje verzije bumbara. Svoje ličinke hrane peludom i nektarom.

Šumska pčela (Xylocopa violacea) ovdje je prikazana u letu. Ove su pčele nazvane tako zato što podižu gnijezda u mrtvom drvetu. Za razliku od medarice, ova pčela je samotnica.

Afrikanizirana pčela (A. mellifera scutellata) križanac je afričkog i europskog soja. Agresivna je, no neki joj pčelari daju prednost zbog njezine otpornosti na Varrou, a izdašno proizvodi i med.

Pčela medarica (Apis mellifera) ubire nektar sa cvjetova. Usisava ga u svoju mednu košaricu i izbacuje u ćeliju u košnici. Ova pčela ubire i pelud koji pohranjuje u vrećice na svojim nogama. 

Azijska pčela medarica (Apis cerana) siše nektar iz kamelije. Ova se pčela može naći u zemljama južne i jugoistočne Azije, kao što su Indija, Kina i Japan.