Povijest pčelarenja

Prije udomaćivanja divljih pčela u umjetnim košnicama, dokazi sa crteža na stijenama pokazuju da su drevni pčelari skupljali med iz divljih pčelinjih zajednica koristeći dim za obuzdavanje pčela.

Apikultura, ili pčelarstvo ili uzgoj pčela, drevna je djetlatnost koja seže unatrag tisućama godina i pčele prate čovjeka tijekom svih civilizacijskih faza.

Stare slamnate košnice ili pletare, drže se u kamenom skladištu u seoskom vrtu u Muzeju velškog života, Wales, UK. Pregledavanje ove vrste košnica i berba saća teško se može obaviti a da se pritom ne uništi mnogo pčela.

Drevni Egipat

Istraživanja ukazuju da su upravo ljudi u drevnom Egiptu bili prvi koji su razvili kulturu uzgoja pčela još prije više od 4 500 godina st.e. Pčele su držali u valjkastim košnicama izrađenima od slame i nepečene gline.

Na hramovima, obeliscima i sarkofazima pronađeni su uklesani hijeroglifi koji govore kako su med i pčele igrali važnu ulogu u životu drevnih Egipčana. Kraljevski grobovi i zidne slikarije predstavljaju med i u većini grobnica oslikane su pčele i med, dok su saće, staklenke s medom i kolači od meda pronađeni u grobovima pored sarkofaga kao hrana mrtvima. Većina staroegipatskih lijekova sadrži med, a prinosio se i bogovima kao žrtva.

Stara Grčka

Pčelarstvo je u Staroj Grčkoj postojalo od najstarijih vremena; spominju ga klasićni pisci, hvale medicinska i hranjiva svojstva atičkom meda, a u vrijeme vladavine atenskog vladara Perikla (429g. st.e), na drevnoj Atici zabilježeno je 20 000 košnica. Na planini Himetus bilo je u izobilju majčine dušice, a med s njenim okusom bio je svakodnevna hrana u Ateni. 

Uzgoj pčela potvrdili su i arheološki nalazi, mitologija (vjerovalo se da se bogovi hrane jednim oblikom medom zvanim ambrozija), kao i mnogi tekstovi klasičnih pisaca.

Rimsko Carsto

Dokaz o procvatu pčelarstva nalazi se u Plinijevim i Vergilijevim tekstovima. U Plinijevom djelu Historija naturalis skupljeno je sve dostupno znanje o medu i o toj temi govori se u nekoliko poglavlja. Vergilije u svojim Georgikama opisuje rad u košnici te hvali mirisni med s okusom majčine dušice. Gostima se u Starom Rimu posluživao med u znak gostoprinstva, a puževi namjenjeni kraljevskom stolu hranjeni su i zaslađivani medom. 

Drevna Britanija

Povjesnićari smatraju da su ljudi u drevnoj Britaniji koristeli med za kuhanje i pečenje kolaća te za pripremu aleja (vrste piva). Kazne i porezi plačali su se medom i medovinom. Nakon rimskih osvajanja Bretonci su vjerovatno naučili mnogo više o apikulturi od osvajaća kojima je med bio toliko važan da su sa sobom donijeli košnice. 

Sjedinjene Američke Države

Čini se da su prve pčele medarice prenijete u Sjevernu Ameriku 1622.g. Virginia Company iz Londona poslala je pčele i košnice u državu Virginiju brodom Discovery. Povijesni dokumenti tvrde da su se pčele namnožile i proširile Sjevernom Amerikom, a sljedeći uvoz pčela dogodio se tek 10 godina poslije.

U 18. stoljeću nastavio se širiti uzgoj pčela i pčele su se uzgajale radi proizvodnje meda za domaću upotrebu. 

Pčelinji vosak se koristi za izradu kvalitetnih svijeća koje se često koriste u crkvama.
Svijeće izrađene od ove vrste voska gore čisto i s malo dima

Novozelandski med od manuke, osim što je izvrsna okusa, ima i antibakterijska i antigljivična svojstva
 i u medicinske svrhe koristi se u bolnicama, naročito u UK-u.

Drevni pčelinjak s drvenim košnicama, izrađenima od debala i slame, još uvijek stoji u ovom ukrajinskom selu.

Prve košnice

Kad se shvatilo da su pčele jednako zadovoljne u umjetnim strukturama koliko i u dupljama drveća, ljudi su im postavljali drevne ili glinene cijevi, žare, panjeve i opeke. Stari Grci i Rimljani radili su glinene košnice poput golemih naprstaka, a u Evropi od srednjeg vijeka pa nadalje, u obliku naprstka izrađivale su se pletare. 

Korištenje meda i voska

Još od starorimskog doba med se koristi u kremama za lice, ruke, balzamima, sapunima i maskama za lice. Stare Egipčanke gutale su pilule napravljene od meda i zaćina za zaslađivanje daha. 

U drevnim kulturama su prepoznata iscjeliteljska svojstva meda i domaća ljekovita sredstva s medom smatrala su se vrlo učinkovitima za različite tegobe, uključujući probleme sa disanjem i grlobolju, upalu bubrega i mokraćnog mjehura te želučanog čira.

Ostali proizvodi iz košnice, osim meda, ostavili su traga u prošlosti. Svijeće od pčelinjeg voska koristile su se u crkvama i bogatim kućanstvima, a jeftinije varijante svijeća od loja slabije su svijetlile, više dimile i imale su neugodan miris.

SINE CERA (BEZ VOSKA)

Sine cera je latinski izraz koji znači "bez voska". Davni starorimski zanatlije često su koristili vosak za prikrivanje pukotina ili mrlja koje su se pojavljivale na isklesanim kamenim kipovima.

Tadašnje vlasti su se protivile takvim lukavim postupcima i donijele su odluku da se svaki takav rad ubuduće mora prodavati bez voska, ili sine cera.

Mramorni kipovi često imaju nesavršenosti koje su se
ispunjavale voskom da bi se prikrile pukotine

Engleska riječ "sincere" dolazi iz tog starog latinskog korijena i poprimila je značenje "nepatvoren" ili "iskren".