Afrikanizirane pčele

Nove podvrste pčela medarica redovito se uvode u Sjevernu i Južnu Ameriku, uključujući i afrikaniziranu pčelu koja je križanac europske i afričke vrste. 

Od slojeva saća izgrađeno je gnijezdo na stablu afrikaniziranih medarica ili tzv. pčela ubojica.

Afrikanizirana pčela (A. melliefra scutellata)
skuplja nektar sa cvijeta

Zapadno europske i sjevernoeuropske medarice podvrste Apis mellifera mellifera u Sjevernu Ameriku stigle su tek 1622. godine, a nakon španjolskog istraživanja toga kontinenta. U stoljećima koja su uslijedila uvedeno je još najmanje osam drugih podvrsta iz različitih dijelova Europe, Bliskog istoka i sjeverne Afrike.

Afrikanizirana pčela A. mellifera scutellata, podvrsta iz tanzanijskih savana, uvedena je u Brazil 1956. godine. Cilj je bio uzgoj soja pčela koje bi bile prilagođenije tropskim uvjetima nego što su to europske pčele te bi tako proizvodile više meda. Potomci tih afričkih medarica brzo su se iz Brazila širili prema sjeveru i jugu, križajući se i potiskujući prethodno uvedene europske medonosne pčele. Tako su nastale tzv. afrikanizirane pčele "ubojice" koje mogu biti izuzetno agresivne. Unatoč tome pčelari tim pčelama daju prednost u mnogim područjima zbog njihove visoke produktinosti - zapravo su poznate kao proizvođači "tekućeg zlata". Pčelari koriste različite metode pri radu s tim pčelama, uključujući i nošenje zaštitnih odijela umjesto uobičajne odjeće; rade u paru, jedan pčelar dimi pčele dok drugi njima rukuje; i približavaju se košnicama straga kako ne bi uzbunili pčele.

Pčelar pokazuje afrikanizirane pčele koje su naselile
košnicu europske pčele

Afrikanizirane pčele ograničene su uglavnom na Afriku, Sjevernu i Južnu Ameriku.

Afrikanizirana matica

Matica čuva spermu u svojoj spermateci i otpušta jedan dio svaki put kad polaže jajašce bilo radilice ili matice tako da se jajašce oplodi. Ako se pari i s europskim i s afrikaniziranim trutovima, neke od nastalih matica bit će afrikanizirane, a neke će biti europske. Afrikanizirane matice izlaze iz matičnih ćelija dan prije eurpskih matica i prva koja se izlegne uništit će sve ostale matice. Tako će rezultat miješanog parenja uvijek biti nova afrikanizirana matica i za nekoliko tjedana, nova zajednica afrikaniziranih pčela.

Roj afrikaniziranih medarica visi na jednom stablu u Brazilu

 Nedostaci afrikaniziranih pčela

Ove se pčele roje češće i putuju dalje od ostalih medarica. Prije će migrirati u okviru sezonskih reakcija na smanjenu opskrbu hranom. Reagirajući na stres, sklonije su pobjeći. U usporedbi s drugim medaricama, mnogo su defanzivnije kad se odmaraju u roju. Češće žive u šupljinama u tlu nego europske vrste i agresivno će čuvati košnicu, s većom zonom uzbune. Za razliku od drugih podvrsta pčela, u košnici postoji veći omjer stražarica.

Roj afrikaniziranih pčela na kući u Gvajani, Južna Amerika

 Prednosti afrikaniziranih pčela

Ove su pčele otpornije na grinje Varroa i duže opstaju od ostalih pčela. Kad bi znanstvenici otkrili u čemu je razlika, tu bi osobinu mogli uzgojiti kod europskih pčela.

Afrikanizirani trutovi okružuju europsku maticu na saću u košnici. Matica, u sredini, označena je crvenom točkom radi prepoznavanja

 Kako se nositi s afrikaniziranim pčelama

Živite li u području gdje ima afrikaniziranih pčela, kao što su Srednja i Južna Amerika ili južni dio SAD-a, onda biste trebali znati što učiniti u slučaju hitnoće. Uznemirite li zajednicu afrikaniziranih pčela, pridržavajte se sljedećih uputa:

• Bježite ravno. Trebali biste odvratiti pčele.
• Pokušajte ući u automobil ili kuću te zatvorite sva vrata i prozore.
• Prekrijte lice i glavu odjećom ili kapuljačom. Ubodi u lice, naročito u predjelu očiju, mogu biti znatno opasniji nego drugdje. 
• Ne pokušavajte uroniti u bazen ili jezerce. Pčele će čekati dok ne izronite da biste udahnuli zraka.
• Kad budete na sigurnom, upozorite vlasti na lokaciju pčelinje zajednice.