Med i medljika

Pčele medarice pripremaju zalihe meda i medljike za hranjenje pčelinje zajednice tijekom zimskim mjeseci kad cvijeće ne cvjeta i nema nektara.

Za razliku od ostalih društvenih pčela kao što su bumbari, pčele medarice sposobne su opstati u razdobljima  oskudice zato što su razvile metodu skladištenja određene količine hrane koja je višak njihovih trenutnih potreba. To omogućava pčelinjoj zajednici da preživi kao jedinka tijekom zimskog perioda, naprimjer, kada nektara ima malo ili nimalo. Nektar (njihova energetska hrana) i pelud (njihova proteinska hrana) skladište se i to omogućuje pčelinjoj zajednici da preživi i podiže leglo te da se održi tijekom barem nekoliko kasnih jesenskih mjeseci i početkom proljeća.

Kako nastaje med

Med nastaje iz nektara, a nektar je zapravo poticaj što ga cvijet nudi u zamjenu za pčelinje oprašivanje. Cvijeće privlači pčele svojom bojom, oblikom i mirisom, a cvjetovi stvaraju najviše mirisa i nektara kad prašnici proizvode pelud. Dok pčela skuplja nektar s biljnih nektarija, ujedno prenosi pelud s prašnika jednog cvijeta na njušku tučka drugog cvijeta i tako omogućava nastavak reproduktivnog procesa. Što je veća privlačnost i koncentracija šećera u nektaru, to više potiče skupljačice da nastave skupljati s jednog određenog cvijeta te usmjeruju svoje suputnice prema cvjetnoj skupini simboličnim jezikom kretnji i plesa. Pčele ostaju vjerne vrlo plodnom cvijetu sve dok on ostaje dobar izvor hranjivih nektara. 

Nektar se prenosi na pčelinji medni mjehur - produžetak hranidbenoga kanala prema prednjom dijelu zatka - i kad se pčela vrati u košnicu, izbacuje ga kućnoj pčeli koja ga smješta u ćeliju saća. 

Pčela medarica isisava nektar iz cvijeta svojim rilom, ili jezikom

Pčela dodaje nektaru enzime koji disaharid saharozu pretvaraju u njezine složene šećere, glukozu i fruktozu. To je vrlo učinkovit proces zato što udvostručava koncentraciju molekula šećera packed (spremljenih) u svaku ćeliju  za pohranu meda. Nakon što se nektar spremi u ćeliju saća, isparavanjem se smanjuje tekućina do stanja u kojemu neće fermentirati. Ćelija se zatim začepi tankim slojem voska.

Pčela se vraća s paše s nektarom u svom želucu od kojega će nastati med. Dok ide s cvijeta na cvijet, na pčeli se skupljaju zrnca peluda

Nektar se odlaže u ćelije u košnici i to nakon tretiranja enzimom. Vlagu izvlače radilice prozračujući ćelije prije čepljenja voskom

Pčele se vješaju za okvir sastavljen od ćelija začepljenih voskom u kojima se nalazi tekući med. Pčele treba skinuti s okvira prije berbe meda

Lisne uši izlučuju slatku tekućinu 
poznatu kao medljika

Osobine medljike

Medljika ili medna rosa, supstancija je bogata šećerom koju izlučuju lisne štitaste uši dok se hrane biljnim sokom. Kad dijelom svojih usta prodiru u floem (biljno tkivo koje provodi hranjive sastojke), iz završnog otvora probavnog sustava lisnih ušiju pod visokim tlakom izbija šećerna tekućina. Tu izlučinu, koja se stvara na listovima i biljkama, skupljaju pčele medarice i pretvaraju je u tamni med od medljike jaka okusa. Iako je izgledom i viskoznošću slična tamnom medu, medljika sadrži širi raspon šećera nego med i sadrži enzime koji se razlikuju od pčelinjih. Ova vrsta "meda" se više cijeni u Europi. U vrijeme suše, kad je dostupno malo ili nimalo nektara, znatno se povećava broj lisnih ušiju koje mogu proizvesti velike količine medljike. Mravlje kolonije često "uzgajaju" lisne uši, a zato im je nagrada biljni sok bogat šećerom.

Kontraindikacije za medljiku

Postoje naravno i mnogi nedostaci stvaranja medljike; ona može uzrokovati probleme pčelama zato što sadrži neprobavljive supstancije i poznato je da može zaraziti pčele svojevrsnom dizenterijom. U pojedinim područjima tijekom zimskih mjeseci to može završiti uginućem mnoštva pčela. Zbog toga u hladnijim podnebljima pčelari uklanjaju medljiku prije nego što nastupi zima. Ako pčele skupljaju medljiku, njima će biti potrebno prihranjivanje zato što u medljici nema peluda koji sadrži nužni protein. Pelud se skuplja samo s cvjetova, a ne s lisnih ušiju.